Osječka šećerana Kandit Premijer posljednjih je dana intenzivirala ugovaranje sjetve šećerne repe te je do sada, kako je istaknuo Miroslav Kos, direktor sirovinskog sektora Kandit Premijera, ugovoreno 6.000 hektara.

- Za ovu smo godinu planirali ugovoriti proizvodnju šećerne repe na ukupno 9.000 hektara, odnosno oko 7.000 ha u Hrvatskoj, a preostale površine u Vojvodini. Meðutim, zbog već opće poznate situacije, odnosno otežane likvidnosti tvrtke, a time i otežane isplate lanjske proizvodnje, čini se da ćemo ipak ostati na samo 6.000 ha ugovorenih površina u Hrvatskoj, a proizvodnju na još 3.000 ha ugovarat ćemo u Vojvodini, kaže Kos te napominje kako na području Vojvodine nije problem ugovoriti sjetvu šećerne repe jer vlada veliko zanimanje, ponajprije zbog povoljne otkupne cijene šećerne repe koja je, kako ističe, u Hrvatskoj trenutačno najviša, ne samo od zemalja okruženja, već u i od zemalja EU.

Oko 400 proizvoðača mlijeka i ratara, u organizaciji Udruge mljekara Osječko-baranjske županije, prosvjedovalo je u srijedu 11. ožujka u Radićevoj ulici u blizini Markova trga zahtijevajući od hrvatske vlade reprogram zajmova po europskim kamatama (dva posto na 20 godina), uplatu kapitalnih ulaganja do 50 posto svim poljoprivrednicima te poštivanje valjanih ugovora o ciljanoj cijeni mlijeka.

Traže da se odrede i točni iznosi i datumi isplate potpora i poticaja u poljoprivredi, da se riješi problem mljekare u Starom Petrovu Selu, da se ovčarima i kozarima vrate poticaji te zaštiti domaća proizvodnja janjadi, ovčjeg i kozjeg mlijeka. Prosvjednici su zatražili i izmjenu zakona o poljoprivrednom zemljištu, tako da kod dugoročnog zakupa obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ima prednost, da se stočarima omogući kupnja i dugoročan zakup zemljišta po povlaštenim uvjetima. Traže i zaštitu domaće proizvodnje - nadzor uvoza stočarskih proizvoda, žitarica, povrća i voća te legaliziranje svih stočarskih objekata.

Optimalni rokovi proljetne sjetve su pred vratima, a seljaci, koji su, kako kažu, korak do bankrota, ne znaju kako i što zasijati. Dužni su organizatorima proizvodnje, poljoprivrednim tvrtkama i zadrugama, državi za zakup poljoprivrednog zemljišta, bankama koje po selima već provode ovrhe.

Sve to nije u hrvatskoj poljoprivredi nešto novo i ponavlja se uoči svake sjetve, meðutim ove godine poseban je problem što većem dijelu proizvoðača još uvijek nisu isplaćeni novci za lanjske predane usjeve - kukuruz, sunockret, šećernu repu, a nekima čak ni za pšenicu, kao ni poticaji, a nitko ovog proljeća ne želi ugovarati i kreditirati sjetvu.

Procjenjuje se da bi država u razvoj voćarstva trebala uložiti oko jedne milijarde eura, što bi bilo dovoljno da Hrvatska postane značajna izvoznica voća, odnosno to bi omogućilo da izvozi voća u vrijednosti 300 do 350 milijuna eura, istaknuto je na 4. meðunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju voćara koje je ovih dana održano u Rovinju.

No, od 33.500 hektara trajnih nasada, koliko je planirano podići u Hrvatskoj, nakon četiri godine dosad je podignuto pola ili 15.502 hektara. Operativni program nije posve podbacio, ali se realizira presporo, što rezultira prekomjernim uvozom voća jer je domaća proizvodnja nedovoljna.

Poljoprivrednici, posebno ratari, teško se odlučuju ući u proizvodnju voća, iako je riječ o tri do četiri puta isplativoj proizvodnji, ali i većem radu, od proizvodnje pšenice ili kukuruza. Razlog je i u poljoprivrednom zemljištu, kojeg nema dovoljno na pogodnim lokacijama, uz veće gradove, za vikend proizvoðače, a pravi voćari, kojih je premalo u odnosu na vinogradare, ne žele podizati višegodišnje nasade na tuðoj zemlji

Potražnja za ribom uzgojenom u Jadranu odavno je premašila kapacitete postojećih uzgajališta, a procjenjuje se da će ove godine samo u Japan biti isporučeno oko 5000 tona tune uzgojene u kavezima u Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uglavnom izvozimo na japansko tržište koje najviše cijeni atlantsku plavorepu tunu koja se lovi u Jadranu.

Uzgoj tune podigao je hrvatsku marikulturu, a ulaganja u njega pokazala su se kao jedan od najuspješnijih gospodarskih poteza u Hrvatskoj.

Svi uzgajivači nisu završili uzgojni ciklus od dvije godine u kojemu tuna mora dosegnuti težinu od najmanje 30 kilograma. Bračka Sardina i Zadar tuna nisu lani izlovljavali jer nisu imali tunu uzgojenu u potrebnoj težini za tržište. To je veliki gubitak, jer u trogodišnjem ciklusu dvije godine se ulaže, a samo jedanput dobiva zarada koja ove godine neće donijeti visoki profit, ističu uzgajivači.