Pred slavonskim poljoprivrednim proizvoðačima jedna je od najneizvjesnijih proljetnih sjetvi. Naime, mnogima još uvijek nisu isplaćeni jesenas predani sunockret, kukuruz i šećerna repa.
Nisu isplaćeni ni dravni poticaji, kao i niz ostalih obveza, primjerice iz dijela kapitalnih ulaganja, a uz to banke su počele uskraćivati kredite. S druge strane, zbog previsoke cijene mineralnog gnojiva moglo bi doći do reducirane gnojidbe, što će se odraziti na urod, a već se sada najavljaju i znatno nie otkupne cijene svih poljoprivrednih proizvoda.
Jedan od većih problema, kako ističe Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri upanijskoj komori Osijek, seljacima predstavlja i što sijati ovog proljeća, a agrotehnički rokovi su pred vratima.
- Većina se "opekla" lani na kukuruzu zbog izuzetno niske cijene, neki su loše prošli i sa suncokretom, koji nije u cijelosti isplaćen, a niti otkupljen. Navodno ga ima viška oko 25.000 tona. Mnogi proizvoðači još uvijek nisu dobili novac za šećernu repu, tako da trenutačno najviše obećava soja, koja je lani imala dobru cijenu. No, ako svi krenu sijati soju, moe se očekivati i niska otkupna cijena - kae Nad, te dodaje kako je, prema svemu sudeći, poljoprivreda ipak prva došla na udar financijske krize, te da je pred seljacima jedna od vrlo teških godina, koja će se bez ozbiljnije pomoći drave teško moći prebroditi.
U suradnji s tvrtkom Metalig iz Siriga u Vojvodini PIP je registrirao tvrtku PIP-APILAND, čiji je većinski vlasnik, a u regitraciji domene poslovanja navedena je prodaja, ali i proizvodnja opreme i alata za pčelarstvo te prodaja pčelinjih proizvoda.
Hrvatska konferencija seljačkih udruga koja okuplja osam poljoprivrednih udruga Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske zahtijevat će hitan sastanak s premijerom Vlade Ivom Sanaderom, ministrom poljoprivrede Boidarom Pankretićem te predstavnicima otkupljivača, proizvoðača sjemena i Petrokemije.
Od početka ove godine u Hrvatskoj je na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet ribe i drugih organizama, koji bi trebao uvesti red u trgovinu ribom, s obzirom na to da je put ribe od ribara do krajnjeg kupca prilično »maglovit«.
Nema sumnje da je, s polazišta zajedničkoga dobra hrvatskoga društva u cjelini, očuvanje sela jedan od glavnih izazova današnjice. No očuvanja sela nema bez očuvanja agrara, koji skorim ulaskom u Europsku Uniju zacijelo čekaju velike promjene i poteškoće.
