Sigurnost ribara kroz održivo ribarstvo

Nakon pet godina i mnogo neuspjelih pokušaja u Ženevi je na sjednici Meðunarodne konferencije rada (ILO) usvojena konvencija o radu u ribolovnom sektoru. Uvijek dosad donošenje konvencije razbijalo se na nemogućnosti dogovora izmeðu vlada i njihovih socijalnih partnera, odnosno predstavnika radnika i poslodavaca, te zbog razlika u poimanju standarda izmeðu razvijenih i nerazvijenih zemalja.

Upravo zbog teme konferencije u Ženevi, koja je trajala tri tjedna, hrvatsko izaslanstvo vodio je prof. dr. Ivan Katavić, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te ravnatelj Uprave ribarstva. Održao je predavanje o recentnim okolnostima u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na gospodarske i društvene prilike, podržavši usvajanje konvencije o ribarskom sektoru. Konferencija je okupila 4.000 sudionika iz 180 država, meðu kojima više od 100 ministara i njihovih suradnika.

- Usvajanjem konvencije o ribarskom sektoru svjetska ribarska zajednica dobila je novo uporište za formuliranje meðunarodnih standarda u ribarskoj industriji, ističe Katavić. Ona odražava potrebe i nade više od 30 milijuna ribara koji rade s 4 milijuna ribarskih brodova. Naglasak je na radnim uvjetima, koji se žele unaprijediti ne bi li život i rad na moru bili podnošljiviji. Unatoč iskazanim razlikama u sposobnosti prihvaćanja predloženih radnih i životnih standarda ribara, znakovito je da su kroz višegodišnji dijalog i kompromise konvenciju podržale čak i zemlje s posve oskudnom ribarskom infrastrukturom.

Higijenski i zdravstveni standardi

Za stupanje konvencije na snagu treba je ratificirati najmanje 10 država članica UN-a, od kojih najmanje osam obalnih. Nakon ratifikacije države se obvezuju da će u roku od 12 mjeseci propisati i primijeniti standarde koje zagovara konvencija. Usvajajući minimalne meðunarodne standarde i prihvaćajući provedbene instrumente relevantne za rad na moru, zemlje sudionice prihvatile su i mnoge obveze kojima je cilj unaprijediti ribarstvo i uvjete rada u toj djelatnosti. Neke od tih obveza voditelj hrvatskog izaslanstva posebno izdvaja, odnosno ističe njihovo značenje.
Prva je da će države potpisnice konvencije nastojati uspostaviti biološki i gospodarski održivo ribarstvo koje će omogućiti punu socijalnu zaštitu i sigurnost ribarima i njihovim obiteljima. One će modernizirati svoje ribolovne flote s ciljem unapreðenja sigurnosti i zdravlja ribara, koristeći pritom suvremena tehnička rješenja u području plovidbe, radnih i zdravstvenih standarda. Sve države obvezuju se na usvajanje propisa koji će pri konstrukciji i modernizaciji ribolovne flote ribarima osigurati potrebne higijenske i zdravstvene standarde. Ribarima i ribarskim brodovima osigurat će nesmetan pristup, iskrcaj i siguran privez u ureðenim obalnim pristaništima s doličnom infrastrukturom i suprastrukturom.

Alati kakve Europa ne poznaje

Upravo to je problem koji posljednjih godina naši ribari najviše ističu, a koji posebno eskalira u vrijeme ljetne sezone kad se u našim lukama i lučicama favoriziraju turistička plovila, zanemarujući pritom značenje ribarske djelatnosti i potrebu što bržeg iskrcaja i otpreme ribe.
Konvencija sadrži i odredbu koja će našim ribarima mnogo značiti, budući da su na to ukazivali u sklopu pristupnih pregovora s Europskom unijom. Po njoj su obalne i otočne države odlučne da održe tradicionalno ribarstvo koje je »način života« i nerijetko jedina aktivnost i izvor prihoda brojnih ruralnih zajednica. Pribojavali su se jer mi imamo alate i načine ribolova koje Europa ne poznaje, a koji se često koriste samo na dijelovima obale i otoka. Nakon prihvaćanja na svjetskoj razini valjda nam europski pregovarači neće uvjetovati da eliminiramo neke alate jer se takvi ne koriste u ribolovu na Sjevernom moru ili Atlantiku. Hrvatski ribari rabe više od 50 raznovrsnih alata i to je naše bogatstvo, jednako kao što je Jadransko more bogato ribljim vrstama i njihovim staništima. I baš zato postoje mnogi alati i načini ribolova, za razliku od zemalja čija su mora neusporedivo bogatija od Jadrana, ali je u komercijalnoj eksploataciji tek desetak ribljih vrsta.

Žene u ribarstvu

U konvenciji o radu u ribolovnom sektoru posebno su naglašeni mjesto i uloga žena te su ugraðeni instrumenti koji će ukloniti prisutnu diskriminaciju. Ribarstvo se oduvijek smatralo muškim zanimanjem i u ribolovnom se poslu rijetko susreću žene. Meðutim, u ribarskoj djelatnosti općenito njihova je nazočnost značajna. Žene su najviše angažirane u preradi ribe, a ponešto i u prometu. Njihov angažman najčešći je na niskorangiranim i slabije plaćenim poslovima.

www.glasistre.hr