Potencijali eko poljoprivrede u Hrvatskoj

Ruralni prostor u RH postire se na cca 90 % cjelokupne površine a na tom području živi povica ukupnog stanovništva. Život u ruralnoj zajednici bitan je dio povijesnog i kulturnog identiteta svakog naroda u Europi pa je tako i hrvatsko selo bitno za hrvatsku i europsku kulturu i njezin je dio.

I u RH se polako budi svijest o važnosti ruralnog razvoja za koji nije dovoljno samo voditi brigu o potporama poljoprivrednicima već osigurati mnogobrojne promjene koje će restrukturirati cjelokupan poljoprivredni sustav. Taj je proces spor i neophodan i bitno je napomenuti da u Hrvatskoj tek zadnjih nekoliko godina dolazi do porasta proračunske potpore za mjere ruralnog razvoja dok se u razvijenijim članicama EU-a poklanja velika pozornost poljoprivredi koja je puno naprednija nego naša.

U Republici Hrvatskoj poljoprivrednom poizvodnjom bave se: obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), trgovačka društva, obrti te druge pravne osobe koje se registriraju za obavljanje poljoprivredne djelatnosti. Međutim, hrvatska poljoprivreda već je dugo vemena u zaostatku zbog dva glavna problema a to su: mali broj velikih državnih poljoprivrednih gospodarstava te velikih gospodarstava u vlasništvu poduzeća i veliki broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Uz te probleme idu i problemi relativno malih parcela. Od iznimne će važnosti biti to na koji način ćemo provesti okrupnjavanje malih parcela čime bi se znatno unaprijedila poljopivreda i olakšao cijeli sustav a primatelji poticaja pimali bi više poticaje. Obiteljska privredna gospodarstva posjeduju najveći dio poljoprivrednih resursa a upravo OPG-i nemaju dovoljno sredstava ni znajnja kojima bi unaprijedili poljoprivredni sustav te su time nekonkuentna i nisu u mogućnosti da zarade od svoga rada.

Sljedeći podatci govore o potencijalima hrvatske poljoprivredne površine, njenoj iskorištenosti i mogućnostima za daljnji rast. Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj obrađeno je samo 38%, neobrađeno je 27%, a čak 35% spada pod obradivo ali neobrađeno zemljište. U tom kontekstu može se zaključiti da Hrvatska ima potencijal proširenja svojih obradivih poljoprivrednih površina za cca 1/3.

Ulaskom  Hrvatske u EU počele su promjene u načinu financiranja potpora i izravnih plaćanja, a EU Hrvatskoj daje mogućnost da koristi sredstva iz fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj te se ukidaju sva carinska ograničenja prilikom izvoza i uvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, no Hrvatska zadržava ograničenje u kupovini poljoprivrednih zemljišta. Područje poljoprivrede jedno je od najsloženijih područja u prilagodbi europskim standardima, a od ključne je važnosti način na koji će se provesti usklađivanje državnih potpora. Njih je bitno uskladiti jer potpore imaju bitan utjecaj na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju i na cjelokupan ruralni prostor. Hrvatska je svojim ulaskom u EU počela sudjelovanje u stvaranju nadnacionalnog europskog sustava poljoprivredne politike. Subvencioniranje poljoprivrede svake države članice pa tako i hrvatske postupno se prenosi sa državnog proračuna na proračun EU. U prvoj godini članstva EU financira izravna plaćanja sa 25 % sredstava a u desetoj godini financira 100 %.

Hrvatska je zemlja velikog potencijala za razvoj ekološke proizvodnje, ali taj potencijal nije u potpunosti iskorišten. Doneseno je nekoliko strateških dokumenata o planu razvoja ekološke proizvodnje, ali unatoč tome taj cilj nije u potpunosti postignut. Pokušalo se informirati i educirati proizvođače o eko proizvodnji kako bi se  ostvario stabilan rast te grane u budućnosti. Razlozi iz kojih se poslijednjih godina obraća pozornost na eko proizvodnju su:

• značaj ekološke proizvodnje za održiv rast poljoprivredne proizvodnje
• značaj ekološke proizvodnje za očuvanje biološke raznolikosti i okoliša
• značaj ekološke proizvodnje za zdravlje i zadovoljstvo potrošača

Dosada se u  Hrvatskoj ekološka proizvodnja poticala sa dodatnih 30 % iznosa potpore na osnovni iznos potpore za običnu proizvodnju.  Sada nakon ulaska u EU sustav potpore eko proizvodnje se usklađuje sa propisima EU. Bitno je naglasiti da se broj ekoloških proizvođača svake godine povećava kao i udio površina pod eko proizvodnjom. Ta činjenica pokazuje da naši poljoprivrednici polako prepoznaju važnost ekološke proizvodnje kao i veće mogućnosti prodajom takvih proizvoda na europskom tržištu.

Svjetsko tržište masovno je okrenuto poljoprivrednoj proizvodnji orijentiranoj na što većim doprinosima i u takvim uvjetima nemoguće je očuvati kvalitetu koju promiče upravo eko proizvodnja. Bitno je naglasiti važnost eko proizvodnje u kontekstu kvalitete proizvoda, očuvanja prirode i zdravlja potrošača. Hrvatska ima ogromna neobrađena područja koja bi uz trud i znanje mogla pretvoriti u jedno od najvećih europskih proizvođača eko proizvoda. Uz takve proizvode mogao bi se razviti i eko turizam, a Europa bi više saznala o našim običajima, kulturi te gastronomiji.

Milena Ćosić