Izumire li seoska tradicija?

Seljaci slavonskog sela uz cestu Vukovar - Vinkovci proizvode sa svojih polja još uvijek prodaju pred svojim kućama kako bi popravili budžet

BRŠADIN - Stara tradicija, uobičajena u mnogim selima po Slavoniji, ali i u drugim krajevima Hrvatske, da seljaci pokraj prometnica nude na prodaju vlastite domaće proizvode karakteristične za svoj kraj, gotovo je nestala. No čini se da se u selu Bršadin, uz cestu Vukovar-Vinkovci, taj običaj zadržao.

Šarolika paleta proizvoda

Vozeći tom vrlo frekventnom istočnoslavonskom cestom, kod tamošnjih seljaka može se birati izmeðu obilja zdravih proizvoda uzgojenih na njihovim poljima ili u vrtovima.

Nije riječ samo o povrću i voću jer je paleta proizvoda koji se izlažu pokraj ceste vrlo šarolika pa se u Bršadinu mogu kupiti i domaća rakija, med te lončanice. Na malim tablama koje se mogu uočiti ispred nekoliko kuća stoje natpisi o prodaji odojaka i janjaca ili hrane za stoku poput kukuruza, ječma i djeteline.

Slične proizvode na taj “ulični” način prodaje i 70-godišnja Iva, ispred čije kuće na glavnoj seoskoj prometnici u kolicima stoje vreće s kukuruzom i ječmom. Nespremna je fotografirati se za novine, no zato nadugo objašnjava kako se teško živi na selu, kako polja traže skupo gnojivo, a traktor “ne pali na suho”.

- Teško je proizvesti, od zemlje se teško živi, mukotrpan je to rad, bez velike koristi za nas s malo zemlje. Ljudi stanu, pitaju, no skupo im je, a nama koji od toga živimo jeftino je dati svoju muku - govori starica Iva, žaleći se kako prodaja ne ide baš najbolje.

Domaći proizvodi cijenjeniji

No, dio stanovnika Bršadina takvom ponudom putnicima na relaciji Vukovar-Vinkovci koliko-toliko “krpa” svoj kućni budžet. Prodaju nerijeko i druge viškove sa svojih seoskih domaćinstava pa se u paleti proizvoda mogu naći i tradicionalne metle, poljoprivredni strojevi, krunjači za kukuruz i slično. Danica Živković u središtu sela prodaje povrće iz svoga vrta. Rajčicu, krumpir, češnjak, luk, grah.

- Moja je mirovina 450 kuna, a u vrtu imam puno povrća pa time nadopunim da se nekako preživi. Ljudi stanu, vide da su to domaći proizvodi, ništa nije tretirano kemikalijama, a kupci vole znati da kupuju zdravo i svježe, izravno od proizvoðača, pa se mnogi i vraćaju. Kaže i da su njihove cijene povoljnije.


Unatoč dobroj ponudi, Bršadinka Mirjana tvrdi da cvijeće teže pronalazi kupca. Njezine su lončanice bezuspješno već mjesec dana izložene pogledima vozačima. S druge strane, prodavač lubenica pod šatorom na ulazu u selo iz smjera Vinkovaca, 80-godišnji Savo Milinković, ne žali se. On lubenice i dinje sa svoje njive zajedno s unukom Mirjanom (21) kupcima važe na starom “kantaru”, čekajući po cijeli dan na vrućini da se pokraj njegova traktora zaustave kupci.

- Živimo od poljoprivrede, to nije lako, ali može se preživjeti - kaže Savo.

Budućnost u EU ne poznaje takvu tradiciju Komentirajući sliku uz cestu koja povezuje Vukovar i Vinkovce, pročelnik Odjela za poljoprivredu u Vukovarsko-srijemskoj županiji Andrija Matić kaže kako se slično može vidjeti još ponegdje po selima, no riječ je o seoskoj tradiciji koja izumire. Objašnjava kako se na takav način prodaju male količine, zapravo višak proizvoda iz seoskih domaćinstava jer ih na to tjera težak položaj. I pročelnik Matić kaže kako budućnost u EU takvu tradiciju ne poznaje.