Josip češljaš na vrijeme je vratio posuðeni novac, no njegov nećak nije bio takve sreće. Zbog nevraćanja rata kredita dr. Ivan Katavić i Ðuro češljaš 1996. kod odvjetnika Marijana Fosina i Božice Petak Vujec potpisali su ugovor kojim su definirali da je novi glavnični dug češljaša prema Kataviću 194.495 tisuća austrijskih šilinga (u protuvrijednosti 27.785 tisuća DEM).

Istim je ugovorom definirano da će na glavnični iznos duga češljaš Kataviću isplaćivati redovitu kamatu od četiri posto na mjesec, što iznosi 7780 austrijskih šilinga na mjesec (1111 nekadašnjih DEM). Dakle, riječ je o lihvarskoj godišnjoj kamati od čak 48 posto!

Rok isplate duga sa svim pripadajućim kamatama je, prema ugovoru, bio do 31. kolovoza 1996. godine. Iako negiraju da su oni zviždači koji su nam poslali anonimno pismo, Ðuro češljaš i Dijana češljaš, kći pokojnog Josipa češljaša, potvrdili su nam autentičnost svih ugovora.

Bez prijetnji
 Katavića poznajem s početka 90-ih, kad smo zajedno počeli prodavati osiguranja austrijskog Wiener Stadtischea. Nedostajalo mi je novca za kupnju jednog prostora u Varaždinu. Na kraju taj prostor nisam uspio kupiti, upao sam u novčane probleme i nisam mogao vraćati dug  prisjetio se Ðuro češljaš, ponavljajući da nam dojavu nije poslao on.

Zbog nevraćenog duga Katavić je pokrenuo ovrhu, pa je 2006. češljaš ostao bez vrijednih voćnjaka i vinograda kraj Varaždina. Vrijednost voćnjaka i vinograda u trenutku ovrhe procijenjena je na 439.972 kuna, a na javnoj je dražbi za samo 115.894 kune nekretnine kupio sam ovrhovoditelj  dr. Ivan Katavić.

 Nikad nisam dobivao prijetnje zbog neplaćenog duga. Katavić je gospodin finih manira. Od ovrhe ga nisam ni vidio ni čuo  kaže Ðuro češljaš.

Vecernji.hr