Odriva poljoprivreda za 100.000 domaćinstava
Odriva poljoprivreda za 100.000 domaćinstava. Poljoprivreda
više nije samo gospodarska grana koja proizvodi kvalitetnu hranu za
prehranu stanovništva, već i sirovine za potrebe industrije te
osigurava obradu poljoprivrednog zemljišta. Uz proizvodnju hrane,
seljačka poljoprivreda istodobno ispunjava prostornu i ekološku
funkciju. Zaposlenost i dohodak gospodarstva, uz primarnu
poljoprivrednu proizvodnju, ostvaruju se kroz više gospodarskih
aktivnosti. Proizvodnja konkurentnih proizvoda i usluga
realizira se na razmjerno malom zemljištu. Prema popisu poljoprivrede
iz 2003. godine, imamo oko 450.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.
Uz prosječnu veličinu posjeda od 100 hektara dolazi se do ukupnog broja
od 4500 farmi koje bi uz postojeći zemljišni resurs mogle egzistirati u
četiri slavonske upanije.
No, shvatilo se da
ne moe samo cijena proizvoda biti ta koja odlučuje o konkurentnosti i
opstanku poljoprivredne proizvodnje. Stoga je najavljen poticaj za
svaki hektar i svaku litru mlijeka.
Primjerice, danas u Hrvatskoj mlijeko proizvodi tridesetak tisuća gospodarstava uz razmjerno mali broj krava po gospodarstvu (prosječno oko pet) i razmjerno malu proizvodnju mlijeka po kravi: izmeðu 2500 i 3000 litara godišnje.Ukupna proizvodnja mlijeka procjenjuje se na oko 670 milijuna litara godišnje. Istu količinu mlijeka, uz povećanja broja krava po gospodarstvu na 50 i povećanje proizvodnje mlijeka po kravi na oko 6000 litara godišnje, moglo bi proizvesti samo oko 2200 mliječnih gospodarstava.
Na taj način poljoprivredna proizvodnja i nadalje ostaje jedna od vanijih gospodarskih grana, a time i vaan izvor zaposlenja i dohotka za velik broj seljačkih gospodarstava.
Shodno temeljnim ciljevima »Preporoda hrvatskog sela«, daje se prednost seljačkoj poljoprivredi u odnosu na farmsku poljoprivredu i ona će biti središte poljoprivredne politike.
Prema procjenama, taj model poljoprivrede moe osigurati odrivost za oko 100.000 seljačkih gospodarstava, koliko ih danas priblino ima na hrvatskom selu.Poljoprivredna politika treba stvoriti uvjete pod kojim će naša poljoprivreda postati dugoročno odriva. Strateško opredjeljenje seljačke poljoprivrede je proizvodnja, posebno vrijednih proizvoda i usluga koja će osigurati njen opstanak na globalnom trištu.
Primarna poljoprivredna proizvodnja na velikim gospodarstvima poticat će se za strateške proizvode do razine samodostatnosti domaćeg trišta. Pri tome su moguća ograničenja - raspoloivi proračun i meðunarodne obveze.Ciljevi poljoprivredne politike su, izmeðu ostalog, okrupniti seljački posjed do razine odrivosti, urediti trište poljoprivrednih proizvoda, postići 95-postotnu samodostatnost poljoprivredne proizvodnje za temeljnim prehrambenim proizvodima, obraditi sve poljoprivredne površine, razvijati i profesionalizirati interesna i gospodarska udruenja seljačkih gospodarstava - udruge, zadruge, proizvoðačke zajednice, kooperative, klastere te razviti ekološku i integralnu poljoprivredu...
Hrvatska, primjerice, ima manje od 400 registriranih ekoloških poljoprivrednika, iako ima nezagaðeno zemljište pogodno baš za proizvodnju "zdrave hrane".Naime, iako se do prije nekoliko godina činilo da se sve moe kupiti na svjetskom trištu i da samodostatnost u proizvodnji hrane nije vana, čak ni poeljna, najnoviji dogaðaji kao što su naftna kriza, globalizacija i klimatske promjene ponovno u prvi red strateških interesa jedne zemlje stavljaju prehrambenu sigurnost.
Ako se neka vana poljoprivredna proizvodnja zatre ili značajno smanji, nije ju moguće značajnije povećati u kratkom razdoblju, a zemlja postaje ovisna o uvozu hrane na dui rok.
Stoga Hrvatska mora osigurati najmanje 95-postotnu pokrivenost potreba za temeljnim prehrambenim proizvodima iz vlastite proizvodnje: ita (pšenica), mesa (svinjetina, govedina, piletina), mlijeka, jaja te najvanijih vrsta voća i povrća.Sad iz vlastite proizvodnje imamo dovoljno samo sedam poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda: pšenica, kukuruz, jaja, peradarsko meso, vino, masline i mandarine.
Podsjetimo, Hrvatska je prošlu godinu završila sa 68-postotnom pokrivenošću uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. No, iako je to bolje od ostatka gospodarstva, koje je još uvijek na ispod 50 posto, samo na uvoz voća lani je potrošeno više od 150 milijuna dolara.Nadalje, lani je uvezeno čak 300.000 odojaka, dok se domaće trište sada putem interventnog otkupa, "teškim" oko 40 milijuna kuna, mora rješavati viška od 210.000 tovljenika.
Primjerice, danas u Hrvatskoj mlijeko proizvodi tridesetak tisuća gospodarstava uz razmjerno mali broj krava po gospodarstvu (prosječno oko pet) i razmjerno malu proizvodnju mlijeka po kravi: izmeðu 2500 i 3000 litara godišnje.Ukupna proizvodnja mlijeka procjenjuje se na oko 670 milijuna litara godišnje. Istu količinu mlijeka, uz povećanja broja krava po gospodarstvu na 50 i povećanje proizvodnje mlijeka po kravi na oko 6000 litara godišnje, moglo bi proizvesti samo oko 2200 mliječnih gospodarstava.
Na taj način poljoprivredna proizvodnja i nadalje ostaje jedna od vanijih gospodarskih grana, a time i vaan izvor zaposlenja i dohotka za velik broj seljačkih gospodarstava.
Shodno temeljnim ciljevima »Preporoda hrvatskog sela«, daje se prednost seljačkoj poljoprivredi u odnosu na farmsku poljoprivredu i ona će biti središte poljoprivredne politike.
Prema procjenama, taj model poljoprivrede moe osigurati odrivost za oko 100.000 seljačkih gospodarstava, koliko ih danas priblino ima na hrvatskom selu.Poljoprivredna politika treba stvoriti uvjete pod kojim će naša poljoprivreda postati dugoročno odriva. Strateško opredjeljenje seljačke poljoprivrede je proizvodnja, posebno vrijednih proizvoda i usluga koja će osigurati njen opstanak na globalnom trištu.
Primarna poljoprivredna proizvodnja na velikim gospodarstvima poticat će se za strateške proizvode do razine samodostatnosti domaćeg trišta. Pri tome su moguća ograničenja - raspoloivi proračun i meðunarodne obveze.Ciljevi poljoprivredne politike su, izmeðu ostalog, okrupniti seljački posjed do razine odrivosti, urediti trište poljoprivrednih proizvoda, postići 95-postotnu samodostatnost poljoprivredne proizvodnje za temeljnim prehrambenim proizvodima, obraditi sve poljoprivredne površine, razvijati i profesionalizirati interesna i gospodarska udruenja seljačkih gospodarstava - udruge, zadruge, proizvoðačke zajednice, kooperative, klastere te razviti ekološku i integralnu poljoprivredu...
Hrvatska, primjerice, ima manje od 400 registriranih ekoloških poljoprivrednika, iako ima nezagaðeno zemljište pogodno baš za proizvodnju "zdrave hrane".Naime, iako se do prije nekoliko godina činilo da se sve moe kupiti na svjetskom trištu i da samodostatnost u proizvodnji hrane nije vana, čak ni poeljna, najnoviji dogaðaji kao što su naftna kriza, globalizacija i klimatske promjene ponovno u prvi red strateških interesa jedne zemlje stavljaju prehrambenu sigurnost.
Ako se neka vana poljoprivredna proizvodnja zatre ili značajno smanji, nije ju moguće značajnije povećati u kratkom razdoblju, a zemlja postaje ovisna o uvozu hrane na dui rok.
Stoga Hrvatska mora osigurati najmanje 95-postotnu pokrivenost potreba za temeljnim prehrambenim proizvodima iz vlastite proizvodnje: ita (pšenica), mesa (svinjetina, govedina, piletina), mlijeka, jaja te najvanijih vrsta voća i povrća.Sad iz vlastite proizvodnje imamo dovoljno samo sedam poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda: pšenica, kukuruz, jaja, peradarsko meso, vino, masline i mandarine.
Podsjetimo, Hrvatska je prošlu godinu završila sa 68-postotnom pokrivenošću uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. No, iako je to bolje od ostatka gospodarstva, koje je još uvijek na ispod 50 posto, samo na uvoz voća lani je potrošeno više od 150 milijuna dolara.Nadalje, lani je uvezeno čak 300.000 odojaka, dok se domaće trište sada putem interventnog otkupa, "teškim" oko 40 milijuna kuna, mora rješavati viška od 210.000 tovljenika.
Marinko Petković, Vjesnik.hr