Zbog vrućina Riba d.d. u Garenici imat će 60 posto manji prinos
Zbog visokih vrućina tvrtka Riba d.d. u Garešnici imat će ove godine do 60 posto manji prinos slatkovodnih riba, ponajprije šarana kojeg inače u normalnim godinama uzgoji i proda čak do 120 vagona. Kad temperatura vode u ribnjacima dosegne 29 stupnjeva Celzija onda kisik iz vode naprosto “bjei”, a to se dešavalo ovih dana kada su temperature zraka u kontinentalnoj Hrvatskoj pa tako i u Kaniškoj Ivi pokraj Garešnice, gdje se nalazi ribogojilište ovog proizvoðača, bile i do 40 stupnjeva. Draen Koprek, direktor Ribe d.d., kae kako prate situaciju svako jutro, mjere temperature te u vodu stavljaju vapno i obavljaju ćraciju, ali sve to malo pomae. “Trebamo kiše i vode i nadajmo se da neće biti ugibanja kao u drugim ribnjacima”, tješi se Koprek misleći pri tome na Ribnjačarstvo Poljana d.d. u kojem je ovih dana uginulo izmeðu 300 i 500 kilograma mlaði i gdje se pomor, naalost, nastavlja. Pomora u Kaniškoj Ivi nije bilo što ne znači da nema šteta. Riba zbog vrućine i nedostatka vode ne moe napredovati. Inače, i zima je bila blaga, bez snijega, što je sve i prije utjecalo na manji dotok vode u ribnjake. Ukratko, ovogodišnji prinos u Kaniškoj Ivi bit će samo oko 400 tona ribe. U Pakracu je temperatura vode dosegla 31 stupanj Celzija, a razina vode u ribnjacima opada i do jedan centimetar dnevno. Meðutim, od 20 milijuna kubičnih metara vode, koliko se godišnje smije zahvatiti temeljem vodoprivredne dozvole, u Poljanama je zahvaćeno samo izmeðu šest do sedam milijuna kubika. Zbog toga dolazi do neravnotee jer vode je sve manje, a riba u intenzivnom prirastu raste tako da se omjer narušava na štetu riba, ali se Milan Boić, direktor Ribničarstva Poljana te dodaje kako nemaju otkuda dovesti nove količine vode iako im Hrvatske vode uredno šalju fakture s raznih osnova za plaćanje vodnih naknada. Takvih problema, koji nisu i jedini, ima i u ostalih s djelatnošću slatkovodnog ribarstva. U Hrvatskoj slatkovodna akvakultura ima dugu tradiciju s proizvodnjom koja se bazira ponajprije na uzgoju šarana kao primarne vrste uz kojega se nalaze još i tolstobik, amur, linjak, štuka, som i smuð te posljednjih godina sve popularnije pastrve. Ali u ribnjake i kad su klimatske prilike normalne valja mnogo ulagati. Posljednjih dvadeset i više godina površine ribnjaka konstantno su se smanjivale pa tako i proizvodnja slatkovodne ribe.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do ranih devedesetih, Hrvatska je proizvodila godišnje do 15 tisuća tona ribe. Već je 1995., primjerice, proizvedeno samo šest tisuća tona, što je gotovo isto kao i u posljednje dvije godine. U 2003. godini, kada je takoðer bila izuzetna suša, iz ribnjaka je izvaðena 4381 tona slatkovodne ribe. Do prije samo nekoliko godina u upanijskoj gospodarskoj komori Osijek postojala je Grupacija slatkovodnog ribarstva u kojoj je bilo 13 članica proizvoðača. Danas je takoreći nema jer su neki ribnjaci završili u stečaju, primjerice Ribnjak 1905. d.o.o. u Našicama, neki su zapušteni i ne rade kao što je Ribničarstvo Podunavlje u Dardi, dok su neki promijenili vlasnike i obnovljeni ili pak uništeni. Riba d.d. nastala je od nekadašnjeg ribogojilišta Agrokombinata, ali su ratne prilike početkom devedesetih dovele do brojnih problema u poslovanju, pogotovo ako se zna da je i do 70 posto ribe uzgojene u Kaniškoj Ivi prodavano u Srbiji. Meðutim, tek se 2001. za ponovnu proizvodnju zainteresirao lokalni poduzetnik Vladimir Naglić, vlasnik industrije graðevnog materijala i stolarije Finag iz Garešnice. On je ubrzo otkupio poduzeće i osnovao novu tvrtku Riba d.d. u koju je uloio oko 25 milijuna kuna u obnovu ribnjaka površine od oko 600 hektara. Zbog podignutih kredita za investicije i visokih otplata sadašnje vrućine i manji prinos nikako neće pogodovati uspješnom poslovanju ove tvrtke u 2007. godini. U 2006. godini, prema podatcima iz Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, aktivno su radila ukupno 43 uzgajališta od čega 22 za uzgoj pastrva, a 21 šarana. Neda Skakelja, iz ovog komorskog sektora, napominje kako su svakako uzgoj šarana i pastrve najznačajniji dio proizvodnje u slatkovodnom ribarstvu iako se proizvode i druge vrste riba.
Uspješni izvoznici
Naši proizvoðači uspješni su izvoznici te se vraćaju na stara trišta - drave u regiji - a to su Makedonija, BiH, Srbija i Crna Gora, ali se izvozi i u EU. U prošloj godini izvezeno je ive, svjee i smrznute slatkovodne ribe za 2,352 milijuna dolara, a uvezeno za 1,365 milijuna čime je postignut suficit od 744 tisuća dolara. Ali ribogojilišta ne muče samo vrućina i voda. Tu su još kormorani i ostale ptice koje se stalno ili povremeno hrane ribom, vodne naknade i ostali ne mali troškovi. Ribnjačari se pitaju zašto i Hrvatska ne bi koristila pozitivna iskustva češke, zemlje s najviše slatkovodnih ribogojilišta u Europi, u kojoj drava proizvoðačima plaća odštetu za svu pojedenu ribu.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do ranih devedesetih, Hrvatska je proizvodila godišnje do 15 tisuća tona ribe. Već je 1995., primjerice, proizvedeno samo šest tisuća tona, što je gotovo isto kao i u posljednje dvije godine. U 2003. godini, kada je takoðer bila izuzetna suša, iz ribnjaka je izvaðena 4381 tona slatkovodne ribe. Do prije samo nekoliko godina u upanijskoj gospodarskoj komori Osijek postojala je Grupacija slatkovodnog ribarstva u kojoj je bilo 13 članica proizvoðača. Danas je takoreći nema jer su neki ribnjaci završili u stečaju, primjerice Ribnjak 1905. d.o.o. u Našicama, neki su zapušteni i ne rade kao što je Ribničarstvo Podunavlje u Dardi, dok su neki promijenili vlasnike i obnovljeni ili pak uništeni. Riba d.d. nastala je od nekadašnjeg ribogojilišta Agrokombinata, ali su ratne prilike početkom devedesetih dovele do brojnih problema u poslovanju, pogotovo ako se zna da je i do 70 posto ribe uzgojene u Kaniškoj Ivi prodavano u Srbiji. Meðutim, tek se 2001. za ponovnu proizvodnju zainteresirao lokalni poduzetnik Vladimir Naglić, vlasnik industrije graðevnog materijala i stolarije Finag iz Garešnice. On je ubrzo otkupio poduzeće i osnovao novu tvrtku Riba d.d. u koju je uloio oko 25 milijuna kuna u obnovu ribnjaka površine od oko 600 hektara. Zbog podignutih kredita za investicije i visokih otplata sadašnje vrućine i manji prinos nikako neće pogodovati uspješnom poslovanju ove tvrtke u 2007. godini. U 2006. godini, prema podatcima iz Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK, aktivno su radila ukupno 43 uzgajališta od čega 22 za uzgoj pastrva, a 21 šarana. Neda Skakelja, iz ovog komorskog sektora, napominje kako su svakako uzgoj šarana i pastrve najznačajniji dio proizvodnje u slatkovodnom ribarstvu iako se proizvode i druge vrste riba.
Uspješni izvoznici
Naši proizvoðači uspješni su izvoznici te se vraćaju na stara trišta - drave u regiji - a to su Makedonija, BiH, Srbija i Crna Gora, ali se izvozi i u EU. U prošloj godini izvezeno je ive, svjee i smrznute slatkovodne ribe za 2,352 milijuna dolara, a uvezeno za 1,365 milijuna čime je postignut suficit od 744 tisuća dolara. Ali ribogojilišta ne muče samo vrućina i voda. Tu su još kormorani i ostale ptice koje se stalno ili povremeno hrane ribom, vodne naknade i ostali ne mali troškovi. Ribnjačari se pitaju zašto i Hrvatska ne bi koristila pozitivna iskustva češke, zemlje s najviše slatkovodnih ribogojilišta u Europi, u kojoj drava proizvoðačima plaća odštetu za svu pojedenu ribu.