TRST - Rano ujutro negdje u tršćanskom predgraðu: mali kamion - hladnjača koparskih registracijskih oznaka ulazi u grad. Vozač, inače vlasnik trgovačkog poduzeća, vozi stotinjak kilograma svjee ribe, tek ulovljene u uskom pojasu slovenskog Jadrana. Prodaja je već ugovorena telefonom, u gradu ga čekaju talijanski trgovci koji će potom ribu raspodijeliti lokalnim ribarnicama i restoranima. Sve se to odvija legalno - Slovenija je članica Europske unije i zato njena roba ne podlijee carinskoj kontroli, slobodno ulazi na talijansko trište i u tršćansku trgovačku mreu. Riba je svjea, ali uz svjeinu ima i drugu ne manje bitnu osobinu: daleko, daleko je jeftinija od talijanske.
Guido Doz, predsjednik ribarskog konzorcija AGCI regije Friuli-Venezia Giulia, tvrdi da je ta riba od 20 do čak 50 posto jeftinija i zaključuje: »Slovenci nam uništavaju trište, godinama smo ga njegovali, učinili sve da se odnos ponude i potranje nekako uravnotei i nakon svih tih godina rada sada nam susjedi prijete bankrotom«.
Tršćanski ribari ne znaju koliko slovenske ribe dnevno dolazi na trište, ali u jedno su sigurni: više od 90 posto ulovljene ribe ne ostaje u Sloveniji, već se svako jutro »slijeva« u Trst. Vele da Slovenci dosad nisu izgradili vlastito trište, nisu uloili ni centa u promidbi morskih proizvoda, nisu u stanju iskoristiti fondove koje im EU stavlja na raspolaganje i sve svoje probleme rješavaju iskorištavanjem tuðeg trišta.
- Mi smo u to trište uloili ogromna sredstva i puno rada, sve u cilju povećanja potranje za ribom. Kad smo donekle uspjeli postići uravnoteen odnos izmeðu ponude i potranje - evo ti njih, ušli su nam u grad s daleko povoljnijim cijenama i, normalno, trgovci kupuju sve što im nude, a nama ostaje sitniš, veli nam Doz.
Primjera radi, slovenski ribari prodaju sitne lignje s koče po cijeni od devet eura za kilogram dok ih talijanski ribari na burzi riba prodaju za 24 eura za kg. Slovenci ne ulaze u dnevnu burzu ribe, već posluju mimo institucionaliziranog trišta, na kojem se iz dana u dan prodaja obavlja po omjeru ponude i potranje. Sve se dogovara telefonom iz Slovenije - partneri ugovaraju cijenu i količinu, riba se ukrcava u kamione i putuje iz Kopra do Trsta.
U Trstu su zabiljeene i prve prijetnje u stilu: »Ako vas još jednom naðemo, zapalit ćemo vam kamion«. Doz je već o tome obavijestio tršćanskog prefekta.
- Bojim se da će trzavice eskalirati u svibnju i lipnju, kad će sve naše ribarice biti u punom pogonu. Ne znam što će se tada dogoditi jer ribu moraš prodati, a Trst nije toliko velik da bi mogao sve zadovoljiti. Rekao sam slovenskim kolegama da to nije pošteno, da trebaju raditi na sreðivanju njihovog trišta i početi s iskorištavanjem europskih fondova, ali uzalud, lakše im je i jeftinije iskoristiti već pripremljen tuði teren, veli nam Doz.
Elio VELAN
O hrvatskoj ribi bez komentara
Izgleda pomalo čudno da slovenski ribari mogu ugroziti trište poput Trsta, grada koji je ipak solidne veličine. Tršćanska burza ribe godišnje ostvaruje promet od 10,8 milijuna eura. Slovenci nemaju puno mora, a i ono što imaju nije baš prebogato ribom. Logično je stoga pomisliti da moda preko Slovenaca u Trst ulazi i odreðena količina hrvatske ribe. Stoga smo pitali Guida Doza da nam to komentira, no odgovorio nam je sljedeće: »Ne mogu vam dati slubeni odgovor« i nakon kraćeg razmišljanja dodao: »Bolje je reći da na to pitanje jednostavno neću odgovoriti«.
Glas Istre