BURZA RIBE SPAAVA HRVATSKE RIBARE
U minule četiri godine hrvatski ribari povećali su godišnji ulov ribe sa 17.000 tona na blizu 32.000 tona, i to uglavnom plave ribe, dok se ulov bijele ribe već koju godinu kreće oko 5000 tona. S obzirom da je u minulih deset godina u Hrvatskoj broj brodova za koćarenje sa 170 narastao čak na 720, »morski kolač« se sada dijeli na puno više usta, a ribarima je nuna pomoć drave. Jedan od vidova pomoći je i osnivanje burzi ribe kakve poznaju zemlje s razvijenim ribarstvom.Prema već konkretnim planovima prve takve dvije burze trebale bi za najkasnije dvije godine biti otvorene u Rijeci i Poreču. Riječ je o meðunarodnim projektima, hrvatsko-talijanskim, pod imenom CONNECT i »Fish log«, vrijednim dva milijuna eura prvi, odnosno 1,4 milijuna eura drugi projekt, s tim da bi 90 posto tog iznosa financirala Republika Italija. Projekt CONNECT podrazumijeva razvijanje transgranične mree i suradnje u promicanju razvoja priobalnih malih i srednjih tvrtki na našoj obali, a projekt »Fish log« (fishing logistic) bi pokrenuo transgraničnu inicijativu za promicanje ribarstva na Jadranu, od razvoja tehničke pomoći do logistike i trišta.
Za gradnju i opremanje veletrnica ribom u Rijeci i Poreču talijanska je strana osigurala 1, 370 milijuna eura, od toga 655.750 eura za riječku veletrnicu.
U Rijeci bi ta veletrnica bila u halama bivše tvornice Torpedo, uz koju se već ureðuje i postojeća lučica, namijenjena ribarskim brodovima. Na taj način eli se pomoći ribarima da na jednome mjestu istovaruju i predaju ribu za prodaju, uzimaju gorivo, led, kašete..., obavljaju manje popravke brodova i sve drugo, uključujući i bankovno plaćanje, za što sada moraju nakon dolaska u luku izgubiti puno vremena, umjesto da se odmaraju i brod pripremaju za novi izlazak na more.
Spomenutim projektom obuhvaćene su talijanske regije Emilia-Romagna, Veneto, Friuli-Venezia Giulia te Istarska i Primorsko-goranska upanija.
Potpredsjednik Ceha ribara pri Obrtničkoj komori Lošinjanin Romeo Mikičić rekao je Vjesniku da će burza regulirati ponudu i potranju ribe te omogućiti ribarima da se posvete ribolovu, a ne da istodobno moraju brinuti i o plasmanu i naplati ribe. On je ovih dana obišao burzu ribe u talijanskome mjestu San Benedettu, koje se nalazi 100 kilometara juno od Ancone. Tamo je, izmeðu ostalog, zapazio da je jednog dana kašeta inćuna (11-12 kilograma) na burzi imala cijenu od 30 eura, a samo dan kasnije, zbog većeg ulova te ribe, koju i naši ribari podosta izvoze u Italiju, ta je cijena pala na 8,50 eura po kašeti.
Potpredsjednik Ceha ribara pri Obrtničkoj komori Lošinjanin Romeo Mikičić rekao je Vjesniku da će burza regulirati ponudu i potranju ribe te omogućiti ribarima da se posvete ribolovu, a ne da istodobno moraju brinuti i o plasmanu i naplati ribe. On je ovih dana obišao burzu ribe u talijanskome mjestu San Benedettu, koje se nalazi 100 kilometara juno od Ancone. Tamo je, izmeðu ostalog, zapazio da je jednog dana kašeta inćuna (11-12 kilograma) na burzi imala cijenu od 30 eura, a samo dan kasnije, zbog većeg ulova te ribe, koju i naši ribari podosta izvoze u Italiju, ta je cijena pala na 8,50 eura po kašeti.
To govori da burza munjevito reagira na količinu ulova, pa nema špekulacija. Riba s burze stigne do potrošača u najboljem slučaju za tri dana, ali zato riba, kako kau Talijani, »od jednog dana« koju love mali ribari, prodaje se odmah na ribarnicama zbog čega ima i višu cijenu. To pak omogućuje manjim ribarima da opstanu u konkurenciji velikih ribarskih brodova. Mikičić smatra da naši ribari moraju biti jedinstveni u vezi s ostvarivanjem ciljeva koji im donose boljitak, a kao primjer navodi ribare iz San Benedetta, koji su se dogovorili da po paru lebdećih koća ulov ne smije biti veći od 400 kašeta sitne plave ribe na noć. Na taj način zadravaju cijenu koja njihov posao čini isplativim, manje rade, a to je i način na koji se »morska njiva« čuva od pretjeranog iskorištavanja.
Neki riječki ribari smatraju da je lociranje veletrnice ribe u Rijeci neopravdano zato što Rijeka ne raspolae flotom koja lovi zadovoljavajuće količine ribe. Naime, četrdesetak riječkih koća prosječno po izlasku ulovi dvije tone ribe, a s obzirom da ih istodobno isplovi najviše dvadesetak moe se reći da se taj ulov kreće od 500 do najviše tisuću kilograma po danu.
Većina ribara svoj ulov prodaje dobro uhodanim kanalima pa je pitanje koliko će bijele ribe biti dopremljeno na burzu. Doduše, na otocima je teško prodati ulovljenu ribu, posebice izvan turističke sezone, pa se na te količine očito računa kad se govori da bi riječka burza godišnje mogla ostvariti promet od 5000 tona.
Neki ribari smatraju pak da je lučica Torpedo neadekvatna za istovar i utovar ribarskih brodova s obzirom na vrlo visoku obalu. Uz to, tu lučicu smatraju nezaštićenom od vjetrova, i u nju ne moe stati više od pet do šest većih ribarskih brodova.
Vani su burze u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, a još je navodno nejasno kako bi to bilo riješeno kod nas. Naime, lanac ribar-burza-veletrgovac i maloprodaja nije lako uskladiti, s obzirom da nemamo ni moćnih veletrgovaca ribom. S druge strane ribar očekuje da mu burza jamči otkup ribe po ekonomski opravdanim cijenama.
U Hrvatskoj po stanovniku imamo potrošnju od osam kilograma ribe, a s obzirom na slabo razvijenu maloprodajnu mreu morskih plodova teško da ćemo tako skoro doseći potrošnju od eljenih 16 kilograma. Burze ribe trebale bi omogućiti, meðu ostalim, povećanje maloprodajne mree plodova mora, a ne da oni, kao nerijetko danas, završavaju u moru jer ih ribari nemaju kome prodati. Naposljetku, na Sušaku je još 1937. uspješno radila burza ribe, pa mnogi smatraju kako nema razloga da tako ne bude i danas.
Prenosimo iz Vjesnika; autor: Damir Herceg