Cijena hrane 87 posto europske
Rastuće cijene hrane u svijetu pogurale su inflaciju u gotovo svim zemljama, ali to očito nije dovoljno opravdanje za poskupljenja i nervoza u Hrvatskoj sve više raste, osobito meðu sindikatima.
Za
povećano nezadovoljstvo postoje opravdani razlozi jer podaci govore da
je Hrvatska mnogo osjetljivija na rast cijena prehrane nego druge
zemlje. U Hrvatskoj je hrana prilično skupa i ima znatno veći udio u
potrošačkoj košarici kućanstava, nego u svim novim članicama Europske
Unije, osim Rumunjske.
U usporedbi sa svih 27 zemalja EU, cijene prehrane u Hrvatskoj dosegnule su 87 posto njihova prosjeka, isto koliko i u susjednoj Sloveniji, govore podaci iz najnovijega tromjesečnog biltena HNB-a, a koji se odnose na 2006. godinu. Istodobno, prosjek za deset novih članica EU iznosi tek 68,6%. Iz toga proizlazi da je hrana u Hrvatskoj oko 27% skuplja od prosjeka u novim članicama EU. Pritom je najjeftinija Bugarska u kojoj je hrana gotovo dvostruko jeftinija nego u zemljama EU.
S obzirom na visoke cijene hrane, u Hrvatskoj je znatno veća i njezina zastupljenost u potrošačkoj košarici za izračun inflacije, što znači da se poskupljenje hrane mnogo lakše vidi nego drugdje. Osim Rumunjske, gdje je ponder hrane u potrošačkoj košarici 34,1%, meðu europskim zemljama najveći je u Hrvatskoj - 27,7%. Druge zemlje mnogo manje troše na hranu. U susjednoj Sloveniji, primjerice, koja ima istu razinu cijena, hrana čini tek 15,2% potrošačke košarice, nešto više nego u eurozoni gdje iznosi 14,3%.
S obzirom na tako velika izdvajanja na hranu, Hrvatska se očito ne uklapa u standardne teorije koje tvrde da kućanstva u siromašnijim zemljama troše relativno više novca na prehranu. Meðutim, kako se navodi u biltenu HNB-a, udio je prehrane u indeksu potrošačkih cijena u Hrvatskoj ipak “znatno veći nego u zemljama koje imaju sličnu ili niu razinu BDP-a po stanovniku (Slovačka, Poljska, Letonija, Litva i Bugarska)”.
Glavni je razlog tome, navodi se, visoka cijena prehrane u Hrvatskoj. Ni najnovija poskupljenja nisu jednaka u svim zemljama. U Slovačkoj i Poljskoj, primjerice, manje se osjeća rast cijena hrane nego u Baltičkim zemljama, Maðarskoj i Sloveniji. Sličan rast cijena kao i u Hrvatskoj zabiljeen je u češkoj, gdje je inflacija u prosincu iznosila 5,4%.
Dok je u Hrvatskoj najviše poskupilo ulje (31%), u češkoj najveći godišnji rast imaju jaja i mlijeko, oko 30%, kruh i itarice (20,5%), te sir i ulje (22%). Mnogo je razloga zašto je hrana u Hrvatskoj toliko skupa. Najvaniji je, čini se, nedovoljna konkurentnost domaće proizvodnje, što još više dolazi do izraaja u trenutku poremećaja na globalnom trištu.
Mala gospodarstva, veliki troškovi proizvodnje i visoke cijene otkupa, smatraju stručnjaci, čine domaću proizvodnju skupom. Istodobno, poljoprivredna strategija koju promiče HSS stavlja naglasak upravo na usitnjenost posjeda pa je pitanje kada će uopće biti jeftiniji. Ni veliki uvoz, s druge strane, znatnije ne povećava konkurenciju, što govori da svi akteri imaju dovoljno prostora za “komotno” formiranje cijena.
(Piše: Marina Klepo, Foto: Neja Markičević/CROPIX)
Zašto je hrana u Hrvatskoj skupa
Ruica Gelo, jedna od glavnih pregovarača s EU o poljoprivredi, smatra da kod nas postoji nekoliko strukturnih razloga zašto smo skupi. Jedan od glavnih je niska konkurentnost domaće proizvodnje, odnosno, usitnjenost posjeda koja u startu die cijene otkupa. Na velikim se površinama proizvodi s manjim troškovima i niim cijenama, što kod nas nije slučaj. S druge strane, uvozne bi robe trebale biti korektor cijena na domaćem trištu, ali to nije tako. činjenica da se robe otkupljuju od velikog broja proizvoðača koji nisu organizirani u zadruge, primjerice, podiu cijenu preraðivačkoj industriji, a samim tim i cijena u trgovini.
Najbolji je primjer voće i povrće. Primjerice, u sezoni se osim carine uvode i prelevmani koji diu cijenu uvoznog voća i povrća, a na domaćem trištu su nedovoljne količine iz domaće proizvodnje pa je njihova cijena u tom slučaju takoðer prevelika. Damir Kovačić, glavni autor HSS-ov programa smatra da su tri glavna razloga zgog kojih je skupa hrana, a to su velika ovisnost o uvozu i visoke carine (20 i više posto), zatime visoka razina PDV-a, te usitnjenost i nekonkurentnost domaće proizvodnje.
U usporedbi sa svih 27 zemalja EU, cijene prehrane u Hrvatskoj dosegnule su 87 posto njihova prosjeka, isto koliko i u susjednoj Sloveniji, govore podaci iz najnovijega tromjesečnog biltena HNB-a, a koji se odnose na 2006. godinu. Istodobno, prosjek za deset novih članica EU iznosi tek 68,6%. Iz toga proizlazi da je hrana u Hrvatskoj oko 27% skuplja od prosjeka u novim članicama EU. Pritom je najjeftinija Bugarska u kojoj je hrana gotovo dvostruko jeftinija nego u zemljama EU.
S obzirom na visoke cijene hrane, u Hrvatskoj je znatno veća i njezina zastupljenost u potrošačkoj košarici za izračun inflacije, što znači da se poskupljenje hrane mnogo lakše vidi nego drugdje. Osim Rumunjske, gdje je ponder hrane u potrošačkoj košarici 34,1%, meðu europskim zemljama najveći je u Hrvatskoj - 27,7%. Druge zemlje mnogo manje troše na hranu. U susjednoj Sloveniji, primjerice, koja ima istu razinu cijena, hrana čini tek 15,2% potrošačke košarice, nešto više nego u eurozoni gdje iznosi 14,3%.
S obzirom na tako velika izdvajanja na hranu, Hrvatska se očito ne uklapa u standardne teorije koje tvrde da kućanstva u siromašnijim zemljama troše relativno više novca na prehranu. Meðutim, kako se navodi u biltenu HNB-a, udio je prehrane u indeksu potrošačkih cijena u Hrvatskoj ipak “znatno veći nego u zemljama koje imaju sličnu ili niu razinu BDP-a po stanovniku (Slovačka, Poljska, Letonija, Litva i Bugarska)”.
Glavni je razlog tome, navodi se, visoka cijena prehrane u Hrvatskoj. Ni najnovija poskupljenja nisu jednaka u svim zemljama. U Slovačkoj i Poljskoj, primjerice, manje se osjeća rast cijena hrane nego u Baltičkim zemljama, Maðarskoj i Sloveniji. Sličan rast cijena kao i u Hrvatskoj zabiljeen je u češkoj, gdje je inflacija u prosincu iznosila 5,4%.
Dok je u Hrvatskoj najviše poskupilo ulje (31%), u češkoj najveći godišnji rast imaju jaja i mlijeko, oko 30%, kruh i itarice (20,5%), te sir i ulje (22%). Mnogo je razloga zašto je hrana u Hrvatskoj toliko skupa. Najvaniji je, čini se, nedovoljna konkurentnost domaće proizvodnje, što još više dolazi do izraaja u trenutku poremećaja na globalnom trištu.
Mala gospodarstva, veliki troškovi proizvodnje i visoke cijene otkupa, smatraju stručnjaci, čine domaću proizvodnju skupom. Istodobno, poljoprivredna strategija koju promiče HSS stavlja naglasak upravo na usitnjenost posjeda pa je pitanje kada će uopće biti jeftiniji. Ni veliki uvoz, s druge strane, znatnije ne povećava konkurenciju, što govori da svi akteri imaju dovoljno prostora za “komotno” formiranje cijena.
(Piše: Marina Klepo, Foto: Neja Markičević/CROPIX)
Zašto je hrana u Hrvatskoj skupa
Ruica Gelo, jedna od glavnih pregovarača s EU o poljoprivredi, smatra da kod nas postoji nekoliko strukturnih razloga zašto smo skupi. Jedan od glavnih je niska konkurentnost domaće proizvodnje, odnosno, usitnjenost posjeda koja u startu die cijene otkupa. Na velikim se površinama proizvodi s manjim troškovima i niim cijenama, što kod nas nije slučaj. S druge strane, uvozne bi robe trebale biti korektor cijena na domaćem trištu, ali to nije tako. činjenica da se robe otkupljuju od velikog broja proizvoðača koji nisu organizirani u zadruge, primjerice, podiu cijenu preraðivačkoj industriji, a samim tim i cijena u trgovini.
Najbolji je primjer voće i povrće. Primjerice, u sezoni se osim carine uvode i prelevmani koji diu cijenu uvoznog voća i povrća, a na domaćem trištu su nedovoljne količine iz domaće proizvodnje pa je njihova cijena u tom slučaju takoðer prevelika. Damir Kovačić, glavni autor HSS-ov programa smatra da su tri glavna razloga zgog kojih je skupa hrana, a to su velika ovisnost o uvozu i visoke carine (20 i više posto), zatime visoka razina PDV-a, te usitnjenost i nekonkurentnost domaće proizvodnje.