 Poljoprivredna zadruga Lovas, koja se bavi isključivo ugovorenom proizvodnjom s malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, i njezina sestrinska zadruga "Arator" d.o.o. Lovas, kao trgovačko društvo, tvrtke su poznate po dobrom poslovanju, posebice po primjerenim prinosima svih kultura te po zavidnim financijskim rezultatima poslovanja.
- Kako ćemo dalje, ne znamo, jer u situaciji u kakvoj je trenutačno poljoprivreda teško je očekivati dobro. Proizvodimo ratarske kulture na 1.400 hektara vlastitih površina i isto toliko površina imamo u ugovorenoj proizvodnji. Zahvaljujući ulaganjima u modernu tehnologiju postižemo visoke prinose, ali smo se sada našli u vrlo nezahvalnoj situaciji, iz koje se baš ne nazire povoljan izlazak. Već gotovo četiri desetljeća radim u poljoprivredi, ali ovakvu krizu ne pamtim - kaže nam upravitelj PZ-a Lovas i direktor tvrtke Arator, Adam Rendulić.
Došlo je, kaže, do velikih poremećaja na tržištu većine poljoprivrednih kultura. Drastično je pala potrošnja, ali i cijene. Do sredine 2008. godine tržišna cijena pšenice bila je od 1,80 do 2,00 kune, a danas je 1,20 kuna za kilogram. Kukuruz je do berbe vrijedio po kilogramu od 1,60 do 1,80, s sada je 0,62 kune ili oko 2,5 puta manje. Suncokret bilježi cijenu od 2,30 u odnosu prema 2,90 kuna do ovogodišnje jeseni. Jedino je uljana repica zadržala solidnu cijenu od 3,5 kune po kilogramu. Iako će im to donijeti lošiju financijsku situaciju, jer su imali i veće proizvodne troškove - skupa umjetna gnojiva, skupo sjeme, skuplje gorivo i rezervni dijelovi, pa i više cijene ljudskog rada, Rendulić ističe da nisu zabrinjavajuće samo cijene ratarskih kultura. Neočekivano je, ističe, pala i potrošnja. Čak i pšenica prodana u vrijeme žetve još je u našim silosima, pa ni Agrocor, koji nam je najveći kupac, ne dolazi po već plaćenu pšenicu. A gdje ćemo onda uskladištiti kukuruz, koji smo zbog pomanjkanja skladišnog prostora obrali na samo 20 posto površina? Sljedeći problem je kako ćemo zbog plodoreda obaviti jesensku sjetvu. Takva je situacija u cijeloj zemlji, a kamo nas to vodi? To je totalan kaos iz kojeg treba brzo izaći, poručuje Rendulić i pita - ne bi li bilo bolje da su ostali mala zadruga s malo zaposlenih i s manje skupe mehanizacije i objekata. Još su jedino zadovoljni što su investirali u podizanje farme za 400 muznih krava, pa će veći dio proizvoda utrošiti u vlastitoj proizvodnji stočne hrane
U Lovasu su razoračani i vinogradari. Pitaju zašto država potiče podizanje novih nasada vinograda kad se ni grožđe iz trenutačne proizvodnje ne može prodati. Imali su plan podići 60 hektara vinograda i u mini seljačkim vinarijama i zadružnim vinarijama proizvoditi pedesetak vagona vina. PZ Lovas nudio je seljacima 50 hektara zemljišta u zakup na 25 godina za podizanje vinograda, u kojima bi Zadruga osigurala i usluge mehanizacije, zaštite i stručne pomoći. Međutim, za to nema interesa jer su iskustva iz ovogodišnje berbe vrlo loša. Crne sorte grožđa jedva su prodane, i to na crno, a neki su vinogradari čak iz protesta htjeli vinograde ostaviti neobrane. Žale danas Lovašani što su slušali politiku pa su iskrčili voćnjake, jer tek sada vide da je proizvodnja voća mnogo lakša i unosnija od proizvodnje grožđa i vina.
I u Agrotovarniku je u silosima i u drugim uvjetnim skladištima još 9.000 tona pšenice, koja je djelomično i prodana, ali kupac ne dolazi po nju. Direktor tvrtke Miroslav Knežević smatra da je pšenica u vrijeme žetve od 1,50 kuna bila precijenjena. I na europskom tržištu je jeftinija, iznosi 1,30 kuna po kilogramu, pa je ni tamo ne mogu prodati. Sva je sreća što su manje sijali kukuruza, stotinjak hektara, što stvara manje glavobolje oko skladištenja. Preferirali su proizvodnju uljarica; suncokreta, uljane repice i soje, za koje je cijena približna lanjskoj, a i prinosi su ove godine bili bolji. Prinos soje je zabilježen od 32 tone po hektaru, a prodana je po 2,60 kuna po kilogramu. U proizvodnji suncokreta prosječan je prinos bio četiri tone po hektaru, što se smatra dobrim urodom. Knežević tvrdi da im je šećerna repa najisplativija kultura. Ove su godine postigli prinos od 72 tone po hektaru, a na jednoj okrupnjenoj površini od 50 hektara imali su rekordan prinos od 94 tone po hektaru. S obzirom na ugovorenu cijenu, ostvarenu digestiju i državni poticaj od četiri tisuće kuna po hektaru, sigurni su u dobar financijski rezultat. A da Sladorana u Županji brže preuzima šećernu repu iz ugovorene proizvodnje s obiteljskih gospodarstava, problema bi bilo još manje.
Ovdje je sjetva pšenice od planiranih 700 hektara završena na 80 posto površina. Problem je s kukuruzom iz ugovorene proizvodnje jer je cijena drastično pala, a seljačka je gospodarstva Agrotovarnik kreditirao velikim sredstvima, koja će teško vratiti, iako su postignuti prinosi od deset tona suhog zrna po hektaru. Krajnji financijski rezultat je zbog trenutačne otkupne cijene vrlo zabrinjavajući.
Glas Slavonije |
