 Veljača je mjesec u kojem počinju intenzivni radovi u voćnjaku, vinogradu i vrtu. To je doba kada sokovi u sadnicama voćaka i vinove loze miruju, "spavaju zimski san", što nam omogućava da počnemo s uzgojnim mjerama kako bi ih oblikovali da što lakše i bolje podnesu teret plodova, lišća i drugih organa. Nakon oluja i snježnih oborina često će doći do oštećivanja, a kadkad i do potpunog raspadanja krošnje. Podupiranje grana može u izvjesnoj mjeri pomoći, ali je mnogo sigurnije posvetiti više pažnje uzgoju krošnje dajući mu takav oblik i strukturu da uz najmanje truda dobijemo što sigurnije visoke i kvalitetne prinose.
Karakteristika uzgojnog oblika je visina debla, pa prema visini debla, bez obzira na veličinu krošnje, razlikujemo niskostablašice, polu i visokostablašice. Osim po visini debla, uzgojni oblici razlikuju se i po obliku te izgradnji krošnje. Svaka krošnja sastoji se od glavnih grana koje čine kostur krošnje. Te grane zovemo još i primarnim granama. Na ovim granama raspoređene su sekundarne grane. Sekundarne grane tanje su od primarnih, a imaju zadaću da izravno ili preko još tanjih grana nose plodne organe iz kojih nastaje plod te lisnu masu. Imamo dva osnovna tipa krošnje i to kotlasti i piramidalan. Kotlasta krošnja ima samo jedan red od tri do četiri primarne grane koje su pravilno u prostoru raspoređene. Što se tiče piramidalne krošnje, ona ima srednju provodnicu, a na njoj dva do četiri kata grana bočno.
U doba već spomenutog mirovanja voćaka, treba pristupiti uzgojnoj mjeri oblikovanja, odnosno rezidbe. Što se voćnjaka tiče, razlikujemo dva načina rezidbe. Jedan način je rezidba kako bi se formirali uzgojni oblici prema vrstama voćaka (palmeta, vaza, piramida, vretenasti grm, i dr.). Obično se provodi kod mlađih voćki.
Drugi način je rezidba na rodnost. Način rezanja ovisi o vrsti voćke, jer svaka voćka zahtijeva drugačiji pristup samom rezanju. Tu je važno razlikovati rodne od nerodnih izboja, jer ovim načinom rezanja odstranjujemo nerodne, a ostavljamo rodne ne bi li povečali samu rodnost voćke. Ovakav zimski rez kombinira se i sa "rezom u zeleno" (pinciranje zelenih izdanaka), koje se provodi u vegetaciji. Pravilan rez omogućava redovitu i obilnu rodnost.
Kod vinove loze stvari su nešto drugačije. Loza prepuštena slobodnom rastu može dostići vrlo veliku dužinu stabla, veću čak i od 25 metara. Kulturna (cijepljena) loza se redovito orezuje radi formiranja određenog uzgojnog oblika pri čemu se odbacuju suvišne jednogodišnje mladice. Ostavlja se samo onoliko rodnog drveta s koliko čokot smije biti opterećen da bi uz dobar rod formirao i dobre sazrele mladice za iduću godinu. Tom prilikom se u starim nasadima rezidbom pilom obavlja i rekonstrukcija deformiranih i oštećenih stabala uklanjanjem nepogodnih izrođenih ostarjelih krakova radi obnove stabala i formiranja novih.
Mladice (jednogodišnji izboji ili rozgve) razvijaju se iz svih pupova iz bilo kojeg dijela čokota. One izrasle iz stabla starog drveta nerodne su jer su rodne samo one jednogodišnje – izrasle na dvogodišnjem drvetu. Debljina mladica je nejednaka i svojstvena je bujnosti sorte, plodnosti tla i veličini uroda. Za formiranje dugoga rodnog drveta (lucnjeva) najbolje su one debele poput olovke (oko 8 do 10 mm), a tanje od toga mogu poslužiti samo za fomiranje reznika. |
