Devedesetih godina prošloga stoljeća jedna je talijanska tvrtka zakupila u Istri sto hektara poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju bijelih šparoga. Unatoč velikim početnim ulaganjima, već su nakon tri godine napustili proizvodnju te diljem svijeta tražene kulture jer su izračunali da je proizvodnja donosila gubitke. ako nije mislio i Marko Hervojević iz Novog Sela kod Vinkovaca. Još dok je bio na privremenom radu u Njemačkoj, često je razmišljao o vlastitom biznisu u domovini, a s obzirom na to da je već imao dosta iskustva iz tamošnjeg povrtlarstva, otkrio je da bi proizvodnja šparoga mogla biti unosna.

TNije se pokolebao ni kad su Talijani napustili proizvodnju na području Raše, gdje je također boravio u potrazi za iskustvima. Usudio se uložiti ušteđevinu u proizvodnju koja tek u šestoj godini donosi puni rod i počne donositi veću financijsku korist. Bio je to rizik, to veći što u Hrvatskoj još nitko nije proizvodio šparoge i što je, posebice u Slavoniji, to nepoznata kultura. Jedino su u Primorju poznate i korištene bile divlje šparoge, koje se ubiru u šumama i pripremaju po narodnim receptima kao izvrstan i vrlo cijenjen specijalitet, ali i kao lijek.

No Hervojević je razbio sve predrasude i dokazao da i na slavonskoj zemlji šparoga može uspijevati. Na tri hektara vlastite oranice u Andrijaševcima posadio je Hervojević tzv. zelene šparoge, i još je i danas jedini proizvođač te kulture u Hrvatskoj. Ne žali što je to učinio, jer je osigurao sigurnu zaradu svojoj obitelji i dodatne prihode za njezinu egzistenciju. Danas je Marko djelatnik Nexe Grupe, a poslove oko proizvodnje šparoga vodi sin Viktor, koji se brine i o proizvodnji i o plasmanu.

- Na jednom hektaru uobičajen je prinos oko 3,5 tona, a mi imamo prinos i četiri tone, pa je i financijska korist veća - priča nam Viktor. Iako je, kaže, u početku bilo teškoća s tržištem, danas je šparoga tražena u svim krajevima Hrvatske. Kupci su Konzum, Billa, Zagrebačka veletržnica, hladnjače, restorani. Na područje Zagreba plasiraju najveće količine, ali posljednjih godina sve više se šparoga traži i u Slavoniji i drugim kontinentalnim krajevima. Imaju i vlastiti prijevoz s kamionskom hladnjačom, pa tržište svaki dan dobiva svježu robu. Otkupnom cijenom, oko 30 kuna po kilogramu, zadovoljni su ali, iako je proizvodnja vrlo skupa, korist je neupitna. O tome koliko je proizvodnja zahjevna, Viktor nam je ispričao:

- Šparogu je teško uzgajati. U proljeće se sije sjeme i najprije se proizvode sadnice, koje se presađuju nakon godinu dana. Na dobro pripremljeno zemljište, uključujući naravno i propisanu gnojidbu, presađuju se sadnice na međuredni razmak od 110, a u redu 40 centimetara. Kultivira se rotofrezom. Potrebno je jedno kopanje godišnje. Berba je ručna, kao i sortiranje i pakiranje. Za berbu koristimo posebne noževe, a za sortiranje posebne kalupe, pa tržište dobiva izdanke iste dužine i širine. Izračunali smo da po hektaru treba godišnje tisuću sati fizičkoga rada, a cijela proizvodnja traje samo dva mjeseca, kada koristimo povremene radnike, nadničare - kaže Viktor.

Ali i ovaj biznis, koliko god bio unosan, ima i svoje loše strane. Tržište im nije baš uvijek naklonjeno, jer glavni kupci znaju uvesti šparoge iz Italije, koje su, tvrde - jeftinije, pa naprave akciju i umjesto po 30 kuna prodaju šparoge po 20 kuna. Jednom su zbog toga morali baciti 500 kilograma već sortiranih i upakiranih šparoga. Ali, na sreću, to nije česta pojava.

www.glas-slavonije.hr