|
 Europsko tržište ima goleme potrebe za egzotičnim voćem i povrćem. Te potrebe ne bi se zadovoljile čak ni kada bi se sve poljoprivrede površine u Hrvatskoj stavile u funkciju tog uzgoja
Kada bi se cijela Hrvatska bavila uzgojem egzotičnog voća i povrća, Europa još uvijek ne bi pokrila svoje potrebe za tim proizvodima, kazao nam je jedini veliki proizvođač takvog voća i povrća u Hrvatskoj, vlasnik tvrtke Exotic King Ivan Šulog.
On i supruga Ivana već više od desetljeća u Bistri pokraj Zagreba u plastenicima proizvode 13 vrsta voća i povrća (kwangoo, žutu lubenicu, marakuju, jeja dinju, kiwano krastavac, peruansku jagodu...), a 90 posto toga što proizvedu izvezu u Nizozemsku, Veliku Britaniju, Italiju i Sloveniju. Mjesečni im je izvoz između 300 i 400 tona, a potrebe su takve da bi isto toliko mogli izvoziti i tjedno.
“Potencijal je velik, no nemamo uvjeta za veću proizvodnju. Nedostaju prije svega skladišta, a potom i druga infrastruktura”, rekao nam je Šulog, odgovarajući na pitanje može li se povećati proizvodnja. To je uglavnom i razlog zbog kojeg je uzgoj tog voća i povrća u Hrvatskoj rascjepkan, što se uzgaja na malim površinama i što su drugi mali proizvođači orijentirani samo na domaće tržište.
Europske burze voća
Većina se poljoprivrednika neprestano žali na probleme i gubitke, a uvoz je veći nego ikada. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih sedam mjeseci ove godine izvezli smo hrane za 580 milijuna američkih dolara, a uvezli za čak milijardu dolara. Najviše smo uvezli voća i povrća, i to 11 puta više nego lani, ukupno 1,2 milijarde kuna. Svake godine samo voća uvezemo za oko 180 milijuna dolara.
''Poljoprivrednici se žale jer su prevareni. Netko im je sugerirao da se bave nečim što je danas neprofitabilno. Ministarstvo je davalo poticaje za primjerice proizvodnju mlijeka, a farme danas propadaju. Uzgajivači kao što smo mi nemaju nikakve pomoći ni od lokalne zajednice niti od Ministarstva. Sve što smo napravili, napravili smo potpuno sami”, istaknuo je Šulog.
Dodao je i da izvoz sami organiziraju, a procedura je prilično zahtjevna i komplicirana. Moraju se poštivati standardi europskog tržišta, primjerice prilikom pakiranja te izgleda voća i povrća. Robu voze vlastitim kamionima, a prodaju je na burzama voća i povrća. |
