Argentinske ili talijanske kruške, španjolske trešnje i jagode ili talijanske nektarine samo su neki od proizvoda na štandovima pod šestinskim kišobranima Dolca. No, za šest godina slika bi se mogla promijeniti i štandovima bi napokon moglo dominirati voće i povrće koje se sve intenzivnije uzgaja u Zagrebačkoj županiji. Ondje je na plantažama i voćnjacima posaðeno 400.000 sadnica jagoda, 17,57 hektara jabuka, 8,63 hektara krušaka i 6,24 hektara breskvi.

No, unatoč ulaganjima u poljoprivredu, u županiji još nema dovoljno voća, povrća ni mliječnih proizvoda da bi prehranili stanovnike Zagreba ili županije. Da bi poljoprivrednici u tome uspjeli, trebaju im još godine okopavanja na novim hektarima zemlje. Koliko je točno zapuštene i neobraðene zemlje u okolici Zagreba nitko ne zna.

Više nije pitanje dozvoliti GMO u Hrvatskoj ili ne, niti tko je protiv, a tko za GMO. Nakon prošlotjedne objave usklaðivanja Zakona o GMO-u s legislativama EU-a, kojim se dozvoljava i uporaba i uvoðenje GMO-a u okoliš (sjetva; nap. a.) uz niz rigoroznih preduvjeta, pitanje je sada kako organizirati suživot izmeðu GMO-a, konvencionalnih i organskih usjeva, odnosno ekološke proizvodnje, istaknuo je dr. sc. Domagoj Šimić, znanstvenik s Poljoprivrednog instituta Osijek, koji se problematikom GMO-a bavi još od 1996. godine, a nedavno je od strane Ministarstva zdravstva imenovan u Odbor za uvoðenje GMO-a u okoliš.

Nakon te objave dio javnosti - poljoprivredni proizvoðači preko svojih voða, kao i predstavnici Zelenih, odmah su skočili na noge protiv GMO-a koje su nazvali “sjemenom zla i obmane”, a cijelu priču o GMO-u proglasili su sotonističkom.

Sve skupa i nije za čuðenje, napominje dr. Šimić, jer je normalna prva instinktivna reakcija da se želimo zaštititi od nečeg nepoznatog.

Hrvatska se konvencionalna poljoprivreda ne može nositi s konkurencijom iz Europske unije. Organska je proizvodnja ono čime možemo konkurirati. To je tržišna niša u kojoj hrvatski poljoprivrednici mogu najbolje iskoristiti specifične preduvjete podneblja i uspješno konkurirati proizvoðačima iz naprednijih zemalja, a posebno zato što je ekohrana sve traženija i postiže cijene zbog kojih se ulazak u takvu proizvodnju isplati više nego ostanak u konvencionalnoj, smatra Sonja Vuković, predsjednica Udruge za kreativni razvoj Slap koja je upravo radi pružanja pomoći ekološkim poljoprivrednicima počela provedbu projekta EcoCompetitive.

Projekt financira flamanska vlada, a provodi se u partnerstvu s Regionalnom razvojnom agencijom Slavonije i Baranje i Euroregijom Dunav-Sava-Drava te flamanskim Eurappel VZW iz Leuvena.

Kada je prije sedam godina shvatio da veleprodaja pića više ne donosi ono što je nekada donosila, Zdenko Miloš sasvim slučajno odlučio se za proizvodnju povrća. Počeo je s jednim malim plastenikom od 40 četvornih metara u kojem mu se, kako kaže, supruga opuštala od svoga posla, a danas je došao do nekoliko plastenika ukupne površine 3000 četvornih metara, s tim da povrće uzgaja i na otvorenom. Ove godine samo na otvorenom planira proizvodnju povrća na 10 hektara.

Naime, kao kooperant već dvije godine suraðuje s Novom Ðakovčankom, tvornicom za preradu povrća i voća, i zadovoljan je tom suradnjom. Za njih proizvodi kupus, ciklu, krastavce, feferone, patlidžan, nekoliko vrsta paprika, a za sebe rajčicu, papriku, krastavce, kupus, mladi luk, peršin i mrkvu. Samo prošle godine Miloš je proizveo oko 150 tona povrća, od toga stotinjak tona za Novu Ðakovčanku, a ostalo je prodao na štandu ispred kuće, na tržnici i kod malih trgovaca koji ga poznaju još dok im je prodavao piće. Količinom proizvedenog povrća ubraja se meðu nekolicinu velikih povrtlara i vrtlara u Ðakovštini, što ga je, meðu ostalim, dovelo i na čelo Udruge povrtlara i vrtlara »Plodovi Ðakovštine«.